semper contra

subota, 15.05.2010.

Transcendentalna meditacija



Prije nepunu godinu dana otišao je u zasluženu mirovinu. Nije to ona „zaslužena“ koju se „mala od kužine“ sprema ukinuti kako bi Lijepu našu izvukla iz krize. Već zaista zaslužena, četrdeset jedna godina rada.

Upozoravali su ga da se pripremi na „penzionerski šok“. Kao, imat će puno vremena a nikakvog posla. Nije baš ozbiljno uzimao takva upozorenja. Odavno je razmišljao o tome i znao da ima puno toga što će moći raditi, a što zbog poslova koje je trebao raditi nije stizao. I nije se prevario. Nije mu ni jednog trenutka bilo dosadno. Dapače, sve više je uviđao da mu nedostaje vremena za obaviti sve što je želio i zamislio. Opet ga je hvatala nervoza kao i u aktivna vremena, kada nije stizao odraditi poslove u nemoguće kratkom rokovima. Samo da firma zaradi i ne izgubi posao.

Kako je prolazilo vrijeme pomalo je počeo shvaćati da više ne mora raditi da bi posao napravio, već da je sada u situaciji raditi zato što mu se raditi sviđa. I počela je unutrašnja borba: ne trebaš već želiš to raditi! Ni u snu nije pomišljao koliko je ta borba teška. Pomisao „to trebam napraviti“ stalno je bila prisutna. Svjesnim naporom morao je uvjeravati samog sebe „ne, ne trebaš!“ To što radiš ne treba biti od koristi. Radiš to zato što ti rad čini zadovoljstvo.

* * *

Počeo je odlaziti na svoju vikendice trudeći se ne razmišljati što treba ili što će raditi. Jednostavno ode, parkira auto, iz podruma uzme i otvori otvaračem u obliku male blanje pivo ohlađeno na „temperaturu sedme stepenice“, sjedne na improviziranu klupu, otpije gutljaj i gleda u dolinu gdje se smjestio njegov grad.

Naravno, ta neaktivnost neće potrajati dugo. Ipak još uvijek nije u stanju samo sjediti i „prodavati zjale“.

Davno je od starih saonica napravio stoličicu, odrezavši im skije, koja mu je služila za lakše obavljanje poslove zbog kojih treba čučati. A onda došla neka vremena kada ni to nije bilo dovoljno. Svako premještanje u novi položaj iziskivalo je dizanje sa stoličice, njeno premještanje i ponovo sjedanje. Zglobovi kruti, mišići slabi. Iskusio je to nedavno bojeći drveni balkon temeljnom „belinka“ bojom.

Na nogare stoličice pričvrstio je kotačiće kao na foteljama.
„E sada mogu bojati balkon!“ pomislio je jučer. No vrijeme nije baš bilo idealno, jaki južni vjetar udara po balkonu, sparina, sunce prži.
„Ali trebaš to napraviti, sutra najavljuju kišu!“ govori ono njegovo drugo, staro ja.
„E baš neću, ne moram!“ buni se prvo ja koje je odlučilo raditi samo iz zadovoljstva.

Sjedne opet na improviziranu klupu, potegne iz boce i zagleda se niz obronak. Crv radi, ne može samo tako sjediti. Unutarnja borba: bojati ne bojati, pitanje je sad?

Pogled mu padne na jęlu čije se grane spuštaju do same zemlje. I prisjeti se da ispod njih već nekoliko godina leže kratki trupci pitomog kestena koje je tu ostavio da se prirodnim putem polako osuše. Da ne ispucaju. U vrijeme kada ih je stavljao grane jęle bile su manje i trupci su se vidjeli. U međuvremenu su porasle i potpuno ih prekrile.
„Baš me zanima u kakvom su stanju?“ pomisli i digne se sa klupe ostavivši prije toga pivo na stol načinjen od trupca agacije.

Podigao je rukom grane jele osjećajući bockanje iglica po rukama i licu. Ispod njih ležala su tri trupca, bojom stopljena s zemljom ispod grana. Pomakao je prvi pa ga otkotrljao izvan dosega grana. Letve koje je postavio na zemlju da trupci ne propadnu u tlo potpuno su utonule u zemlju i gotovo sasvim istrule.

Odvaljao je trupac ispred ulaza u podrum vikendice, donio široko djetlo, drveni čekić i malu dvoručnu bradvu (vidi sliku, alatka na lijevoj strani) kojom se služi od djetinjstva (a naslijedio od oca njegovog očuha), sjeo na stoličicu s kotačićima, obuhvatio nogama trupac i počeo skidati preostalu koru s njega. Skidajući koru i gledajući kako se ispod nje pojavljuje zdravo drvo pomislio je: a što ću s tim trupcem? Na trenutak je u njemu vidio lutka Buratina iz knjige „Zlatni ključić“ koju je nedavno čitao unuci. Ne bi baš znao istesati takvog lutka! Onda opet ugleda indijanski totem, skulpture naivnih kipara, kadicu za cvijeće.

Putem kraj ograde prođe susjeda u potjeri za svojim nestašnim sinom. Već ga pola sata nagovara da se vrati kući i spremi za odlazak na misu.

„Kaj to delate“, pita u prolazu.
„Igram se popa!“ odgovara on u trenutku nadahnuća.
Pogleda ga malo čudno pa upita:
„A kakva je to igra? Ja vidim da blanjate trupac!“
„Igra se zove: besposlen pop i jariće krsti!“ odgovori on uz osmjeh.
I ona se nasmije i produži dalje tražeći i dozivajući sina.

Tada odjednom shvati da je to baš ono što treba raditi. Odmah mu iz glave izvjetre Buratini, totemi, kipari naivci, kadice za cvijeće.
„Tako je, sjedim i krstim jariće i baš me briga!“ reče i nastavi blanjati.

Završivši s prvim dovaljao je drugi, počeo blanjati i njega. Radeći pomisli: poslije ću i treći pa sam gotov s njima. Tada se sjeti da on u stvari krsti jariće i promrmlja sebi u bradu:
„E baš treći neću, ne moram, neka čeka!“

I nastavi smireno blanjati trupac. Transcendentalna meditacija na način drvodjelca.

15.05.2010. u 20:34 • 12 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< svibanj, 2010 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Srpanj 2020 (1)
Travanj 2020 (10)
Ožujak 2020 (12)
Veljača 2020 (6)
Siječanj 2020 (8)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (3)
Listopad 2019 (1)
Kolovoz 2019 (3)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (3)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (8)
Ožujak 2019 (3)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (2)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (4)
Listopad 2018 (2)
Rujan 2018 (3)
Kolovoz 2018 (8)
Srpanj 2018 (14)
Lipanj 2018 (6)
Svibanj 2018 (10)
Travanj 2018 (5)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (7)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (12)
Listopad 2017 (5)
Rujan 2017 (15)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (7)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (12)
Ožujak 2017 (9)
Veljača 2017 (7)
Siječanj 2017 (6)
Prosinac 2016 (12)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (6)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (11)
Lipanj 2016 (9)
Svibanj 2016 (9)
Travanj 2016 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

opće teme protiv ljudske gluposti i još ponešto

prvi post objavljen 11.12.2007.

e-mail: semper_contra@net.hr

Ceterum censeo EU esse delendam!

LINKOVI

srebrozlato

demetra
zvijezda
NF
donabellina
vjetar
mecabg

smijehotvorine
umjetnost biti sam
tomajuda
tok misli
bellarte

japanka 3
grunf
pozitivka
geomir
dinaja
dinaja 2

huc
astro
ET
k.u.p.
sewen

skrpun
fra gavun
crna svjetlost
jedna žena
zvonka
k.moljac

vadičep
alexxl
in patria sua
gorkić
marvivall
Ross
inžinjer

Još uvijek se nadam da ću ih čitati na blogu

brod u boci
pametnizub
borgman
h_cenzuru
žena gaza
proglasi
iva
smisao života
modesti
salome
gosponprofesor
gosponprofesor 2
ET2

Nekad bili sad se spominju


lion
10. Ars
nema garancije
memoari
taradi
dona
zagreb
odmak
bromberg
neverin
effata
Pax et Discordia
kreativka
malo ti malo ja
alkion
ribafiš
cat
novapol
svijet u b
gordy
marchelina







"MUDROSLOVI" SEMPER CONTRE

(nađu li se slični to samo znači da nisam jedini "semper contra" na svijetu)
* * *
Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ga nitko silom nema pravo nametati drugom!

Sve je dobro kad se pomiriš da ništa nije dobro.

Glupo je biti živ a ne moći živjeti.

S osobama kojima je Religija iznad Razuma ne raspravljam o religiji. Jednako tako s osobama kojima je Nacija iznad Čovjeka ne raspravljam o Naciji.

Čovjek je nekad živio među ljudima, danas živi među strojevima, sutra će među robotima.

Narod koji sustavno briše prošlost pišući novu povijest, nikada neće imati budućnost.

Hrvatska je lijepa zemlja, ali ružna država.

Socijalizam/komunizam me naučio da ne vjerujem u ništa kao apsolutnu Istinu.

Najvrednije što je čovjek kao živo biće stvorio su: Umjetnost i Matematika. Bez njega njih ne bi bilo.

Smisao postojanja je stvaranje života. Svrha je naučiti potomke da prežive i naprave isto. I to je sve!

Hrvatska je mala zemlja velikog kriminala.

Zdravog ljudi posjećuju rijetko, bolesnog često, a na pogrebu se skupe svi znani i neznani.

Bolje je biti mrtav nego živ a ne moći živjeti.

Bethoven je svoju glazbu slušao, ali je nije mogao čuti.

Spomenici čovjeku lako se ruše, ali njegova djela ostaju.

Kapitalizam je savršen poredak za nesavršen ljudski rod.

Ateist/agnostik treba biti bolji čovjek od vjernika. Njemu nema tko oprostiti grijehove, dok će vjerniku oprostiti Bog.

Misliti je za mnoge ljude najteža aktivnost.

Kakav je ispao, možda je Bog čovjeka stvorio samo na svoju sliku.

Lako je djecu praviti ali ih je teško odgajati.

Među glupanima i pametan postane glup. Obrat ne vrijedi.

Vlast daje manje prava dajući veće obaveze. Puk traži veća prava tražeći manje obaveza.

Apsurd čovjekovog života: ako mu nije lijep ne želi živjeti, ako mu je lijep ne želi umrijeti.

Svi naši političari mora da su izučili molerski zanat. Farbaju nas već četvrt stoljeća.

Ratovi su dokaz da svijetom vladaju budale.

I u mraku totalitarizma kao i u bljesku demokracije narod ne vidi što radi vlast.

Svaki rat protiv budala je unaprijed izgubljen!

Pravi domoljub živi u inozemstvu, Hrvatsku nosi u srcu a euro ili dolare u džepu.

Ljudski rod evolucijski je vrhunac s kojeg će se survati u ponor kojeg je sam stvorio.

Pravi borci za ideale spremni su dati svoje živote. Je su li današnji borci za očuvanje okoliša spremni učiniti isto?

Da li je dilema tanjur - tanjir važnija od dileme je li on pun ili prazan?

Princip djelovanja političkih garnitura: „Prije njih nije bilo ničega, poslije njih neće ostati ništa."

Da ne proizvodimo komunjare i ustaše proizvodili bi automobile.

Na ono što je važno mali čovjek ne može utjecati, na ono što može nije važno.

Štuje Boga, al ga psuje, jer ga ne poštuje!

Revolucije pokreću idealisti, plodove beru karijeristi.

Nikako ne mogu shvatiti mentalni sklop mnogih religioznih ljudi: klanjaju se bogovima, poklanjaju mrtvima cvijeće i ubijaju žive. Sve u ime istih bogova.

U očekivanju da mu prođe ružan trenutak u životu prošao mu je neprimjetno cijeli život.

Vjera, religija i Crkva nisu jednoznačnice. Mnogi to ne znaju ili ne shvaćaju.

Vjenčanja sve glamuroznija, trajanje brakova sve kraće.

Nije sve u novcu, ali u svemu je novac.

U prošlosti ljudi su znali jesu li robovi ili slobodni. Danas ljudi misle da su slobodni iako su robovi.

Naporno je biti s ljudima, ružno je biti sam, ali najteže je među ljudima biti sam.

Čovjek treba biti ili Einstein ili čobanin na Vlašiću.

Hrvati gledaju u prošlost jer ne vide budućnost.

Lažući, lašci na kraju prevare samo sebe.

Teist u Kristu traži Čovjeka, ateist/agnostik u Čovjeku traži Krista.

Strah da će nuklearna bomba uništiti svijet je neopravdan. Svijet će uništiti – smeće.

I politika i religija obećavaju raj a donose pakao.

Mlade treba liječiti. Starima omogućiti da umru dostojanstveno.

Poznanstvo, prijateljstvo, ljubav, brak, dosada.

Čovjek je čovjeku – čovjek. Ono drugo je uvreda za vuka.

Nedostaju mi Ljudi. A tako ih je malo.

Čovjek ne dolazi svojom voljom na svijet niti mu je dozvoljeno da ga svojom voljom napusti.

Nikad nisam sâm. Uz mene je uvijek moje drugo ja. Ponekad mi je teško s njime.

Dok hrvatska se srca slože i pluto potonut može.

Nedostaje mi ljubavi jer je ne znam ni davati ni primati.

Lojalnost i poltronstvo dijeli tek tanka linija.

Glup čovjek nije opasan, ali postaje ako toga nije svjestan.

Umjetnost je dar Boga, politika Sotone.

Da bi čovjek gledao trebaju mu oči, a da bi vidio treba mu vizija.

Čovjek snuje, Bog određuje...a žena naređuje!

Nije li neobično da se oni koji vjeruju u vječni život boje smrti?

Da je zemlja od zlata ljudi bi se tukli za šaku blata.

Domoljubi Domovinu brane i izgrađuju a ne prodaju i potkradaju.

Domoljublje se čuva u srcu, a ne na srce položenom rukom.

Istina je da jabuka ne pada daleko od stabla ali se ipak može daleko otkotrljati.

Mnogi će lakše pokrenuti planinu nego usne i reći: oprosti!

Tražeći djetelinu s četiri lista izgubio je sreću.

Pravilo spokojnog življenja.
Prigušeno govoriti, prigušeno raditi, prigušeno slušati radio, prigušeno misliti, prigušeno živjeti!

Komunisti su zakonom oduzeli imovinu pojedincu, demokrati narodu.

Vrag nije crn kako se riše, crnji je.

Čovjek odlazi, samo njegova djela ostaju. Dobra ili loša.

Vojnici su školovani ljudi s diplomom za ubijanje.

Nuklearna bomba može uništiti čovjeka, komunikacijska bomba njegovu privatnost. Obje njegovu slobodu.

Pojedini roditelji svoju djecu doživljavaju kao kućne ljubimce. Kad im dosade prepuste ih ulici.

Država ne daje ništa. Samo uz proviziju prebacuje iz džepova jednih u džepove drugih.

Borac protiv tiranije istovremeno je i heroj i terorist.

Golemo materijalno bogatstvo može se steći samo pljačkom banke ili pljačkom naroda.

Samo ljubav može probuditi Čovjeka u čovjeku, ali ona je tako rijetka kao biser u školjci, dijamant u tamnim njedrima zemlje ili zrnce zlata u rijeci.

Ništa se ne mora osim umrijeti i sve se može osim izbjeći smrt!

Kao što jedno zrno tvori hrpu, tako i jedan čovjek tvori čovječanstvo!

Umjetnost je jedino što čovjeka razlikuje od životinje!

Ubiješ li čovjeka ubio si jedan od milijardi svjetova.