semper contra
srijeda, 06.07.2011.
Dolfi i Sotona
Počela je turistička sezona
Počinje tzv. 'glavna turistička sezona' u poznatoj turističkoj zemlji 'Nedođiji' koja još nije u sastavu 'Sotonije'. Kolone automobila iz sjevernih, zapadnih i istočnih zemalja 'Sotonije' sjurile su se na njezine autoceste koje su baš sagrađene za njihove turiste, e da bi lakše doputovali na 'Najljepše More Na Svijetu'. Nekada davno, u mračna vremena (doduše ne baš autoputovima; za tadašnji Puk je bila dovoljna i makadamska cesta i željeznica) u smjeru juga putovala je 'Radnička Klasa' te zemlje u sindikalna odmarališta. No to je jedna druga priča iz poznatog serijala o 'nostalgijama' za nekim 'boljim vremenima', pa neću kvariti oduševljenje sadašnjem Ministru turizma i njegovoj Šefici koji se vesele velikoj 'berbi' od turista.
Istovremeno skupocjenim automobilima ili specijalnim avionima političari te države hitaju u suprotnom smjeru kako bi potpisali dokument kojim će se konačno pravno utvrditi i ozakoniti tko je u toj državi Gazda a tko Sluga. (Master a tko Slave za one kojima je engleski bliži). Završili su pretpristupne pregovore za ulazak u 'Sotoniju' i sad odlaze da se izbore kod njezinih 'Velikodostojnika' tko će potpisati taj povijesni dokument.
U društvu najvećih zločinaca
Sve to, sjedeći u udobnoj fotelji najelitnijeg apartmana u hotelu 'Pakao', uz čašu rashlađenog šampanjca, na ogromnom televizoru u 3D tehnici promatra idejni tvorac ovog stampeda – Dolfi. Uz njega u jednakoj fotelji sjedi osobno 'Veliki Meštar' 'Sotonije' glavom i rogovima – Sotona. Gleda i on i sve se smiješi.
Dolfi se počeše iza uha, malo zamisli i reče.
„Zanimljivo je ovo gledati. Ja sam prije nekih sedamdeset godina u ovim krajevima želio postići upravo to: da moj narod supermena i čiste arijevske krvi ljetuje na njihovom moru, a da nas oni služe. Čak sam i sam bio spreman, nakon završetka rata, izgraditi autobane i to sigurno bolje od ovih. Ipak smo mi, Arijevci, vrhunski stručnjaci u gradnji prometnica.“
„O da sjećam se tvojih pokušaja da ovladaš ovim krajevima. Nažalost upotrijebio si krive metode!“ reče Sotona pomalo ironičnim glasom potegnuvši dugi gutljaj šampanjca direktno iz flaše.
„Očigledno. No sve je to za mene ipak misteriozno. Jest da su me 'velike sile' pobijedile u ratu kojim sam želio uvesti JEDINSTVENU vlast u čitavoj 'Sotoniji', no moram biti iskren i priznati da su i ovi 'mali' dali poveliki doprinos. Ali kako onda objasniti da sam ja sad ovdje u hotelu 'Pakao' u društvu s najvećim zločincem svih vremena i 'Velikim Meštrom Sotonije', a moji zemljaci i njihovi saveznici ipak uživaju u onom što sam planirao učiniti?“
„E moj Dolfi. Točno da sam ja veći zločinac od tebe, ne možda mnogo veći, ali svakako veći, međutim ja sam, uvidjevši tvoju pogrešku, primijenio metodu koja se pokazala efikasnijom, mnogo efikasnijom od tvoje primjene tenkova, topova, avijona i vojnika u osvajanju teritorije. Što je i razumljivo.Jer ako smo al pari glede zločina ja sam ipak daleko mudriji i lukaviji od tebe. Moram ja ponekad nadmudriti i mnogo pametnije od tebe,“ reče Sotona, ustane iz fotelje i pođe u hladnjak po novu bocu šampanjca.
Dolfi se na kratko smirio, na čelu mu se vidjelo da misli i da mu se u glavi roje razna objašnjenja njegovog neuspjeha, no nikako se nije mogao dosjetiti što je to pogriješio.
„Predajem se,“ reče na kraju malodušno Dolfi, otpi gutljaj šampanjca pa nastavi. „Hoćeš li mi 'Veliki Meštru Sotonije' pojasniti u čemu sam ja to pogriješio? Tko je i na koji način postigao ono što meni nije uspjelo?“
Sotona podučava Dolfija
Sotona se vratio s bocom hladnog pića, otvorio je uz glasan prasak, potegao onako s nogu i ponovo sjeo u fotelju.
„Znaš ti si meni vrlo drag. Tvoje su metode doduše bile krive ali je to ipak bila tvoja ZAMISAO pa ću ti ispričat priču koja se odvija na ovim prostorima već preko sedamdeset godina i nakon koje ćeš shvatiti zašto nisi uspio u svom naumu.
Prvo ću ti odgovoriti na drugo pitanje. To što vidiš postigao sam JA – Sotona! Iako, ponavljam, zamisao je o stvaranju 'Sotonije' bila tvoja. Ali danas ipak JA nosim naslov 'Veliki Meštar Sotonije'.“
„Ali kako? Koliko ja znam ti nemaš ni tenkove, ni avione, ni generale, ni vojsku,“ začuđeno će Dolfi.
„To je točno. No ja sam imao IDEJU kako da ostvarim TVOJU VIZIJU, a čovjek, pardon Sotona, s idejom je Sotona i po. Mislim da sam na tu temu čuo i neku pjesmu baš od jednog pripadnika ovog naroda. Problem je samo u tome što su oni tu istinu shvatili samo kao zgodan tekst pjesme, a ja sam to shvatio ozbiljno.“
Sotona opet malo zastane, tek da vidi kako će Dolfi reagirati. Iako je primijetio da se još više snuždio ipak mu je u očima vidio sjaj znatiželje.
Sotonin plan
„Počeo sam sa svojim planom odmah nakon tvog poraza uvidjevši gdje si pogriješio. Oni su kroz svoju povijest dugo bili pod vlašću raznih tuđinskih vladara, pa su bili spremni, na svaki pokušaj neke strane sile da ovlada njima, ponovo krenuti u rat. Da malo zaborave na to uvalio sam im socijalizam, komunizam, samoupravljanje, i naravno jednostranački sustav. A taj sustav je prosto izmišljen za one koji se drže dogme 'ne možeš ti mene tako malo platiti koliko ja mogu malo raditi.' O posljedicama te dogme neću razglabati, pogotovo što je ona za tebe i tvoje 'Arijevce' 'špansko selo'. Istovremeno sam, uz pomoć svojih suradnika, uspio malo zakuhati odnose njihove vlasti s vlastima 'Velikog Brata'. Kako su one bile u strahu da će ih 'Veliki Brat' progutati, počeli su se okretati za pomoć svom najljućem neprijatelju – 'Kapitalizmu'. Ovog potonjeg, uz pomoć mojih pomagača, uspio sam uvjeriti da ne pritišće previše njihovu vlast, jer bi to moglo dovesti do rata između 'Kapitalizma' i 'Velikog Brata', što meni naravno nije bilo u interesu upravo zbog tvog iskustva. Ovo okretanje prema 'Kapitalizmu' je najprije malo, a onda širom otvorilo prozore kapitalističkih dveri kroz koje je Puk te države mogao gledati sjaj i bogatstvo kapitalističkog svijeta. Naravno da sam crnu stranu kapitalizma udaljio od njihovih pogleda. Imat će je prilike upoznati kad uđu u 'Sotoniju',“ reče Sotona uz ciničan osmijeh.
Pojavljuju se problemi
Sotona opet potegne iz flaše, malo zastane, podrignu se mljackajući svojim dugim jezikom pa nastavi:
„Koristio sam ja i druge moje pomagače da malo zamutim situaciju, posebno na ekonomskom polju. Posljedica je bila porast nezaposlenosti, a vlast je, kako bi smanjila nezadovoljstvo, dozvolila odlazak dijela Puka, posebno nekvalificiranih i polukvalificiranih, u tzv 'pečalbu'. To je bila dodatna voda na moj 'Mlin'. 'Pečalbari' ili kako su ih još nazivali 'gastarbeiteri' su dolazeći kući na odmor širili propagandu o 'Raju' u 'Kapitalizmu' naravno prešućujući kako su tamo živjeli da bi se kući mogli dovesti u skupocjenim automobilima. Potom sam političarima pustio bubu u uho kako ih druge države u toj složenoj državi ekonomski izrabljuju što je povećalo međusobnu netrpeljivost unatoč paroli o 'bratstvu i jedinstvu' koju je kao mantru ponavljao njihov 'Najveći Sin Naroda I Narodnosti'. Uz to ispod pepela prividne sloge tinjala je i nacionalna i vjerska netrpeljivost. Učinivši to sad sam samo trebao čekati da 'kruška' dozrije.“
Daljnje akcije Sotone
Osvježivši se novim dugim gutljajem 'Veliki Meštar' nastavi:
„Istovremeno sam potkopavao temelje kuće 'Velikog Brata' muteći među njegovom 'Malom Braćom', što je na kraju dovelo do urušavanja cijele zgrade. Sve je prošlo relativno mirno. Kako sam već ranije ovladao 'Kapitalizmom' (što je bilo lako jer je nam cilj isti – Profit) sad sam mogao prići i komadanju te tzv samoupravne države kako bih pojedine dijelove lakše pridobio za svoj plan. Ona se pokazala dosta tvrd orah, pa je tu bilo i krvi. No što se može, cilj, a to je Profit, opravdava sva sredstva. Važno je pri tome bilo da oni ne shvate tko vuče konce jer bi u tom slučaju prošao kao i ti, moj dragi Dolfi. Ipak na kraju je sve ispalo po mom planu. Oni su optuživali jedni druge, a na mene nisu ni pomišljali.“
Sotonini pomagači
„Spominjao si neke pomagače. Je su li to bili generali, naučenjaci, ekonomisti, vračevi?“ upita Dolfi sjećajući se svojih, po njemu, nesposobnih generala.
„Demoni! Moji pomagači su bili, pa i danas su – 'Demoni'. 'Demon Ekonomije', 'Demon Prava', 'Demon pohlepe' koji se uglavnom bavi političarima i tako dalje. Pomoću njih mi je uspjelo najprije uvjeriti Puk da je za njih pronalaženje 'Sveto Grala' ravno uvođenju u državu – DEMO(n)KRACIJU. Bilo mi je utoliko lakše što su stanovnici iz tih država pedeset godina od mog 'Demona Propagande' slušali o važnosti i blagodatima takvog sustava u kojem vladaju 'Demoni' tj Demo(n)kracija.
Nakon što je završio rat na području te složene zemlje, uz pomoć 'Demona Ekonomije' uspio sam ih uvjeriti da je za njih vrlo važno sanirati njihove banke i onda ih prodati mojim glavnim 'Demonima Bankarstva'. Slijedilo je stvaranje klase 200 bogatih i pohlepnih, ali za vođenje gospodarstva nesposobnih ljudi, sve sa ciljem kako im ne bi slučajno pala na um neka pametna ideja, ali loša za 'Sotoniju', o ulaganju tako dobivenog novca u proizvodnju. Pomoću svojih 'Demona Trgovine' počeo sam intenzivnom gradnjom Trgovačkih Centara, neke vrste 'Nove Crkve' s idolom 'Zlatnog teleta', koje sam napunio svim onim stvarima koje oni proteklih pedeset godina nisu imali ili su pak po njih morali u 'Kapitalizam'. Uz to sam preko 'Demona Političara' isposlovao kod vrhuške uvoz stranih automobila kako bi na taj način što prije potrošili i svoj novac kojeg su eventualno skupili u prijašnjim vremenima. Važno je u svemu tome bilo spriječiti bilo kakvu pomisao da pokrenu neku proizvodnju. Barem dok ne uđu u 'Sotoniju'.“
Sotona privodi kraju pregovore
Sotona je predahnuo otpivši još malo šampanjca iz flaše, pa nastavio:
„Skratit ću dalje priču. Nakon banaka na red su došle njihove tvrtke (upropaštene od onih 200 privilegiranih ljudi) koje su mi prodali za relativno male pare, doduše uz nešto poveće provizije za one koji su ih prodavali. Kad je nestalo i tog novca, na red je došlo dizanje kredita i izdavanje obveznica. Sve u svemu imalo se, trošilo se, ali se ništa nije privređivalo.
I onda je moj vrhunski 'Demon' zadužen za propagandu ili kako oni kažu promidžbu – Goebbels Sekondo, krenuo u uvjeravanje kako je za njih jedini spas ulazak u 'Sotoniju', Asocijaciju 'slobodnih' i 'demo(n)kratskih' država. Kao glavni mamac poslužili su mu fondovi koje im nudi 'Sotonija' uz traženje odgovarajućih programa. A srž tih programa je da se novac, koji će dobiti, ulaže u tvrtke čiji će vlasnici biti moji 'Demoni', ili već jesu, a oni će u njima raditi prema demonskim pravilima i na taj način početi otplaćivati dugove koje su učinili.
Sotona se osigurava za budućnost
Kako bi se osigurao od novih prevara s njihove strane, najsposobnijeg 'Demona Prava' zadužio sam da im na jedan suptilan način uvali sve 'pravne stečevine' koje su moji 'Demoni' propisali, ali tako da to izgleda kako njihova dotadašnja 'pravna regulativa' nije dobra, jer ne štiti LJUDSKA PRAVA. Uz to sam ih uspio uvjeriti, ako žele u 'Sotoniju', moraju pohapsiti i osuditi sve svoje političare koji su primali provizije kod prodaje banaka, tvrtki, obveznica itd. Sličnu sam metodu primijenio i na njihove Generale koji su, vrlo popularni u Puku, predstavljali latentnu opasnost od pobune kad jednom uđu u 'Sotoniju'.
Time sam se riješio glavnih konkurenata u vođenju države po ulasku u Asocijaciju. Ujedno sam potencijalnim kandidatima koji bi poželjeli učiniti nešto slično na taj način dao na znanje da je 'igra završena' i što ih čeka ako bi slučajno nastavili u tom stilu.
Sad mi još preostaje uz pomoć 'Demona Propagande' postići uspjeh na referendumu za ulazak u 'Sotoniju', da Stranka koja je sad na vlasti izgubi izbore kako bi na vlast došla Nova Stranka. Nju ću onda pritisnuti da provede sve moje zamisli. Njima će to biti lakše jer će imati opravdanje: 'pa nismo mi potpisali ugovor o ulasku u 'Sotoniju',“ završio je svoju priču Sotona.
Dolfiju je sinulo
Zavladala je tišina. Čulo se samo pucketanje vatre u kaminu paklenog hotela. A onda se začuje promukli Dolfijev glas.
„Znači tako! Ti si umjesto osvajanje zemlje krenuo osvajati banke. Umjesto da tenkovima razaraš njihove objekte ti si gradio šoping centre u kojima si prodavao svoju robu. Umjesto da na vlast postavljaš svoje ljude, ti si njihove političare kupovao novcem od njihovih podcijenjenih tvrtki, umjesto da ih uvjeravaš da su niža rasa, ti si im prodavao priče o ljudskim pravima, umjesto da ih gađaš granatama i mecima ti si ih gađao filmovima o rajskom životu u 'Sotoniji'. I konačno, a mislim da je to bilo presudno, umjesto GENERALA i OKUPACIJE imao si DEMONE i DEMO(n)KRACIJU!“
„Upravo tako moj dragi Dolfi, upravo tako. Kao što vidiš 'kruška' samo što nije dozrela i onda će mi sama pasti u šake,“ mudro zaključi Sotona, a Dolfi pridoda:
„Priznajem, možda smo po zločinima jednaki, ali po mudrosti si me nadvisio za tri koplja. S pravom nosiš titulu 'Velikog Meštra Sotonije'“ i oni mirno nastaviše gledati što se događa na velikom tv ekranu.
